Izostajanje iz škole - Modul 4

2. STRATEGIJE I TEHNIKE

2.5. ADAPTACIJA PRISTUPAČNOSTI

- Organizacioni faktori: razmišljanje o deci koja prolaze kroz tranziciju, zabrinuta su zbog promena i brinu o sledećim situacijama:


- Formalna i neformalna podrška:

Neophodno je voditi računa o formalnoj i neformalnoj podršci koja je dostupna učeniku sa autizmom i porodici kako bi se uspešno nosili sa situacijama izostajanja. Neki primeri ove podrške mogu biti:

Neformalna podrška:

▪       Organizovanje izlaza i ulaza u školu na strukturisan način.

▪       Uspostavite dnevni red ili sistem “putne sveske” - u mnogim školama imaju i onlajn platforme na kojima porodica i nastavnici mogu da razmenjuju informacije o učenicima na dnevnoj ili nedeljnoj bazi.

▪       Odredite partnera koji će delovati kao mentor od kojeg učenik sa autizmom može tražiti pomoć (organizovati domaći zadatak, zapisati domaći, postavljati pitanja...)

Formalna podrška:

▪          Sastanak sa tutorom: najmanje jedan na početku školske godine i još jedan za svako tromesečje.

▪          Sastanci sa drugim profesionalcima koji sprovode programe sa svojom decom (nastavnici podrške u učionici ili van učionice, pomoćni nastavnici): najmanje jedan na početku školske godine i još jedan na kraju.

▪          Sastanci sa službama van škole koje učenici pohađaju (kao što su psihološka ili pedagoška udruženja).

 

- Strategije ili adaptacije koje bi mogle da ublaže posledice izostajanja sa posla

Onlajn nastava: u slučaju nekih učenika koji odsustvuju, mogla bi se razmotriti opcija praćenja nastave onlajn, kao što je to počelo da se radi nakon COVID-19. Konkretno, u slučajevima u kojima im anksioznost ne dozvoljava da prate časove uživo ili imaju neka komorbidna stanja, to čini da učenici dugo odsustvuju sa nastave.

Neophodno je razmisliti da li to može pomoći ili je samo rešenje na kratak ili srednji roku. Takođe je neophodno analizirati da li su koristi od onlajn obuke (nastavak sa časovima, učenje smernica za upravljanje anksioznošću, negubljenje znanja...) veće od štete (izolacija, generalizacija na druge kontekste...).

Saradnja sa specijalistima za mentalno zdravlje i drugim specijalistima: istraživanje je nastojalo da poveže psihopatološke simptome sa različitim nivoima težine izostanaka iz škole. Utvrđeno je da kod učenika sa mentalnim poremećajem bilo manje podrške u školovanju od učenika bez mentalnog poremećaja.

Na ovaj način studentima sa autizmom koji imaju komorbiditete, kao što su: anksioznost, poremećaji u ishrani, depresija, opsesivni poremećaji... bi koristila bliska saradnja sa specijalistom za mentalno zdravlje, jer bi u nekim prilikama mogli da spreče simptome, ili da ublaže posledice do kojih može doći, kao što je to izostajanje.

Terapeutsko-obrazovne učionice: stvaranje terapijsko-obrazovnih učionica otvorilo je pristup mnogim učenicima sa autizmom, favorizujući njihovu obrazovnu inkluziju i sprečavajući rano izostajanje iz škole.

Zahteva koordinisanu akciju svih stručnjaka uključenih u evolutivni proces učenika i predstavlja kombinovani odgovor za učenike sa problemima mentalnog zdravlja koji zbog svoje ozbiljnosti otežavaju prilagođavanje školskom okruženju i ne mogu se rešavati isključivo, iz jedne oblasti. Neophodno je i učešće javnog subjekta, koji priprema Sveobuhvatni plan čiji je cilj da ovakva koordinacija bude delotvorna na precizan, jasan i adekvatan način u cilju unapređenja školske integracije, kao i unapređenja školskog uspeha učenika sa ovim posebnim obrazovnim potrebama.

Cilj ovih učionica je da učenicima sa poremećajima mentalnog zdravlja, kao što su učenici sa autizmom, povezanim sa ozbiljnim poremećajima ponašanja, ponude terapijske obrazovne alate u okruženju koje olakšava njihovu školsku i društvenu adaptaciju, i poboljšava njihov akademski učinak i lični razvoj.