Strategije intervencije u autizmu: Veštine kojima se treba baviti u cilju sprečavanju neuspeha u školi i izostanaka sa nastave - Modul 3

6. SAMOODREĐENJE (SO) I SAMOZASTUPANJE (SZ)

6.3. STRATEGIJE KOJE POMAŽU UČENICIMA SA AUTIZMOM DA IZGRADE VEŠTINE SO/SZ:

o   Saznajte više o potrebama učenika sa smetnjama u razvoju

o   Radite sa drugim nastavnicima kako biste identifikovali iskustva van škole koja jačaju personalizovane planove učenja učenika

o   Učestvujte u posmatranju ponašanja u učionici i pomozite u vizuelnom merenju napretka učenika

o   Osigurajte da svi učenici imaju pristup informacijama o razvoju karijere i uspostavite sveobuhvatni program školskog savetovanja kako bi se učenici osnažili da deluju na samoodređeni način i iskoriste ove mogućnosti. Uverite se da učenik zna svoja prava

o   Uključite učenika u odluke o njegovom/njenom učenju: to im daje priliku da direktno razgovaraju sa timom o ciljevima, planu tranzicije, šta pomaže ili ne.

o   Vežbajte kako on/ona može da razgovara sa nastavnicima o svojim problemima: tinejdžeru može biti teško da započne te razgovore. Vežbajte započinjanje razgovora da biste to olakšali.

o   Efikasno modelirajte veština samozastupanja

 

- Specifične strategije za razvoj veštima SO/SZ:

o   Stanite, pogledajte, slušajte: neka deca sa autizmom su fokusirana na sebe i teško razumeju neko društveno ponašanje. Korisno je da sami sebi postave neka pitanja:

▪          Ko je ovde uključen? Da li su to prijatelji, poznanici, autoriteti? Šta ja znam o ovim ljudima? Šta mogu da očekujem?

▪          de smo? Šta je kontekst?

▪          Šta se dešava/šta ljudi rade? Važno je verbalno proći kroz ko šta radi.

▪          Šta drugi osećaju i šta bi moglo biti njihov ugao gledanja?

▪          Koja je moja uloga ovde? Da li je ovo lično za mene?

▪          Šta će se verovatno dogoditi?

 

  • Veštine rešavanja problema:

▪          Identifikujte problem: kakve su stvari kada su onakve kakve želimo da budu?

▪          Analizirajte problem: u kojoj fazi je ovaj problem? Ovo pomaže da se identifikuje hitnost problema

▪          Opišite problem: napišite ga u obliku izjave koristeći otprilike 12 reči.

▪          Potražite osnovne uzroke: šta je izazvalo ovaj problem? Ko je odgovoran za ovaj problem? Kada se ovaj problem prvi put pojavio? Zašto se to dogodilo? Kako je došlo do ovog odstupanja od standarda? Gde nas to najviše boli? Kako da rešimo ovaj problem? Možemo li zauvek rešiti ovaj problem da se više nikada ne ponovi?

▪          Razvijte alternativna rešenja: izradite listu alternativnih rešenja i rangirajte ih na osnovu efikasnosti, dugoročne vrednosti i resursa koji su vam potrebni i imate.

▪          Implementirajte rešenje: planirajte šta će se sledeće desiti ako nešto krene naopako.

Izmerite rezultate: da li je uspelo? Da li je bilo dobro rešenje?