Strategije intervencije u autizmu: Veštine kojima se treba baviti u cilju sprečavanju neuspeha u školi i izostanaka sa nastave - Modul 3

2. 2. DRUŠTVENA OBLAST. KAKO SPREČITI BULING?

2.4. PREVENCIJA I PONAŠANJE U ŠKOLAMA

Možemo da tvrdimo da kada nema dobre klime u učionici, učenici imaju poteškoća da uče, jer nemaju dovoljno volje da uče i ispoljavaju raspoloženja kao što su: dosada, umor, nisko učešće i nedisciplina.

Pogodno je da nastavnici i saradnici u obrazovanju budu svesni da su „lideri i modeli“ za učenike, a to zahteva razvijanje veština komunikacije i društvenog odnosa koji unapređuju poverenje, dijalog, poštovanje i inkluziju u učionici, budu svesni činjenica da ih ne razumemo i ne izražavamo istim radnjama i veštinama sa kojima su oni u stanju da ih izražavaju.

Poštovanje se postiže sledećim strategijama: uvek se odnositi sa poštovanjem u učionici, školi i zajednici; autoritet je praćen poštovanjem i oblicima društvenih odnosa koji nikoga ne ponižavaju; dobiti poštovanje nije isto što i strah; uvežbavati toleranciju i prihvatanje svih u učionici s obzirom da je u njoj prisutna različitost. Takođe je neophodno razvijati samopouzdanje, a tu su korisne sledeće strategije: proceniti greške kao deo učenja i iskoristiti ih za poboljšanje, prepoznati da svako ima potencijal da uči, imati visoka očekivanja od dostignuća drugih. Poverenje je osnova svake afektivne veze.

Pored toga, neke preporuke za postizanje dobre klime u učionici su:

  • Razmotrite disciplinu, primenite je čvrsto, pošteno i odgovorno.
  • Osigurajte poštovanje, solidarnost i međusobnu podršku u svakom trenutku.
  • Predložite stimulativne aktivnosti u kojima se svi učenici osećaju važnim.
  • Aktivno procenite sve učenike. Učinite tokom aktivnosti učenja da iskuse pozitivne emocije.

Jedan od načina da pomognemo osobama sa autizmom da prepoznaju buling je da zajedno sa odraslom osobom od poverenja naprave listu onih ponašanja koja bismo mogli da uključimo u školski buling, tako da dete može da pribegne tome u slučaju sumnje i da se vremenom ta lista može proširiti.

Takođe pomaže da im se daju jasne smernice i saveti koji mogu biti korisni u situacijama u kojima su maltretirani, kao npr:

  • Ako im je potreban mir, bolje je da tokom odmora ne idu u mirne kutke, tihe i izolovane; bolje je tražiti bezbedna mesta kao što je biblioteka.
  • Ako ostanu u dvorištu, neka potraže mesta gde ima puno ljudi ili gde mogu da budu blizu ljudi koji čuvaju igralište (Jackson, 2002).
  • Ako se nasilnici približavaju, mogu da se izvuku iz te situacije. Ako to nije moguće, korisno je dozvati odraslu osobu (Jackson, 2002).
  • Neka razgovaraju sa dobrim prijateljem ili nastavnikom o tome šta se dešava i pitajte za savet (Gray, 2004).
  • Ako sumnjaju u nameru bilo kakvog ponašanja, neka pitaju nekoga kome veruju. Važno je da računaju od početka sve što se dogodilo (Gray, 2004).
  • Može biti korisno ako kod kuće naprave mapu škole na kojoj naznače koji su najkonfliktniji trenuci u svakom mestu, u kojim trenucima će pronaći referentnu osobu koja će im pomoći, gde i u kom u trenucima mogu pronaći nasilnike... (Gray, 2004).
  • Jasno im stavite do znanja da oni nisu krivi za maltretiranje (Gray, 2004; Jakson, 2002).
  • Neka pronađu način da ne izgube kontrolu kada ih maltretiraju; nešto što može da funkcioniše je razmišljanje o slici mira i sigurnosti (Gray, 2004).
  • Vežbajte sa njima frazu koju će izgovoriti u trenutku kada se upuste sa nasilnicima u konflikt; neka bude jednostavno i što je moguće istinitije (npr. „Već sam te čuo“, „Moram da prestaneš“ ili „Ne sviđa mi se ovo, za sada“).
  • Naučite ih da pokušaju da ostanu mirni, ali ozbiljni, sa pravim telom i podignutom glavom, drže bezbednu distancu, a zatim da kontaktiraju osobu od poverenja koja im može pomoći (Gray, 2004).
  • Razvijte asertivne strategije i dajte im prioritet u odnosu na strategije izbegavanja ili agresivnost. U tom smislu, važno je naučiti ih da otkriju neke kratke fraze koje kod agresora stvaraju osećaj demaskiranosti, iz poštovanja.

Društveni odnosi su posebno važni za grupu vršnjaka. Zbog karakteristika autizma, učenici sa ovom vrstom poremećaja imaju posebne poteškoće, kao što su: deljenje slobodnog vremena ili grupne školske aktivnosti sa drugim drugovima iz razreda, razumevanje društvenih razgovora, poput onih koji se odnose na poštovanje autoriteta u školskom kontekstu, deljenje školskog pribora ili učestvovanje u aktivnostima koje uključuju reciprocitet u interakciji.

Da biste im pomogli u ovim situacijama, korisno je da:

  • Olakšati postepenu integraciju učenika sa autizmom u grupu, predlažući rad u malim grupama, u kojima su posebno definisani “šta i kako” njihovog dela učešća, kao i rokovi za to, podstičući ih da razviju svoj deo učešća u aktivnostima.
  • Vežbajte društvene i emocionalne veštine sa učenikom sa autizmom, kao što je korišćenje recipročnog razgovora, davanjem pisanih skripti pitanja ili tema koje mogu da podele sa svojim drugovima iz razreda.
  • Prioritizing responsibility, anticipating consequences and promoting respect for diversity and promoting inclusion by example.
  • Prioritizujete odgovornosti, predvidite posledica i unapredite poštovanja različitosti i promovisanje inkluzije primerom.
Budite dosledni i ponašate se sa autoritetom i osećanjem pravde u učionici.